O alpakama

Podrijetlo i povijest

Alpake spadaju u carstvo: životinja, koljeno: svitkovci, potkoljeno: kralježnjaci, razred: sisavci, red: parnoprstaši, podred: Tylopada, porodica: deve – deve novog svijeta – južnoameričke deve, rod: Vicugna pacos. Pretpostavlja se da su alpake križanci vikunje (Vicugna vicugna) i gvanaka (Lama guanicoe).

Postoje i križanci između mužjaka ljame i ženke alpake, a nazivaju se Huarizo. Huarizo nema ni približno kvalitetnu vunu kao alpaka, a neki „uzgajivači" ga pokušavaju podvaliti i prodati pod alpaku. U novije vrijeme pojavljuju se i križanci naziva Pakovikunja — križanci alpake i vikunje, s poboljšanom kvalitetom i većom količinom vune po jedinki.

Domesticiranje alpaka započelo je 3000 godina prije Krista, prvenstveno radi kvalitetne vune te vrlo kvalitetnog i ukusnog mesa. Vladari Inka procjenjivali su moć i blagodat prema veličini stada alpaka. Dolaskom Španjolaca u Peru umalo dolazi do istrebljenja alpaka, jer su osvajači htjeli poubijati sve domaće životinje i nametnuti svoje ovce na pašnjake autohtonih vrsta. Domaće stanovništvo bježi sa svojim stadima na viša područja Anda i uspijeva spasiti i očuvati alpake. Nakon osamostaljenja južnoameričkih država napokon dolazi do intenzivnijeg uzgoja i širenja broja alpaka.

Izgled i vuna

Visina tijela alpaka (u grebenu) kreće se između 75 i 100 cm, visina do vrha glave od 150 do 190 cm. Tjelesna masa kreće se u rasponu od 55 do 80 kg, dok je porođajna masa mladunčeta 6,5–9 kg. Brzina trčanja doseže 55 km/h, a životni vijek alpaka je 15–20 godina. Postoje dvije vrste alpaka: Huacaya i Suri.

Kao i ostale deve novog svijeta, alpake imaju tanke duge noge te dug i tanak vrat s malom glavom. Uglavnom su manje i lakše od ljama. Najčešće su jednobojne, dok dvobojne postižu više cijene na tržištu. Prirodno dolaze u 22 različite boje vune, koja može doseći dužinu čak do 50 cm. Šišaju se jednom godišnje, a od vune se mogu izrađivati svi pleteni i tkani predmeti kao i od ovčje vune.

Ponašanje i stado

Alpake su društvene životinje, što znači da se najbolje osjećaju u stadu. Poligamna su vrsta: jedan mužjak ima harem do desetak ženki. Mužjak sa ženkama smije biti samo u vrijeme parenja, inače mora biti odvojen od njih, ali tako da ih uvijek vidi.

Dva ili više mužjaka ne smiju biti zajedno na pašnjaku niti u štali, jer neminovno dolazi do njihovog konstantnog međusobnog ozljeđivanja. Svaki mužjak cijelo vrijeme mora biti odvojen od ostalih mužjaka, ali na način da se vide, a da se ne mogu potući.

Alpake su vrlo uredne životinje i nuždu vrše na istom, određenom mjestu, na pašnjaku i u štali — pod uvjetom da to mjesto svakodnevno čistite. Glasanje alpaka vrlo je simpatično i vrlo rijetko: kada su zadovoljne, uglavnom tiho promumljaju hmm hmm… Alpaka koja prva uoči opasnost ispušta piskav zvižduk vrlo visoke frekvencije i tako upozorava ostatak stada. Slijedi grupiranje u stado, pri čemu su mladunci u sredini, te napad na dotičnu opasnost.

Obrana i temperament

Iako djeluju mirno i plaho, alpake su vrlo eksplozivne, energične i hitre. Kada napadaju, na udaljenosti 2–3 metra prvo se osove na zadnje noge (tada su visine preko 2,5 metra) i sa zaletom krenu na žrtvu: udaraju prsima i prednjim nogama, grizu i pljuju želučanu kiselinu zelenkasto sive boje, dometa 2–3 metra. Pogodi li kiselina u oko, oko se mora liječiti tri tjedna posebnom protuupalnom mašću, minimalno dva puta dnevno.

U obrani pljuju, skoče metar visoko u zrak i ritnu se sa sve četiri noge — na stopalima imaju oštre nokte kojima predatorima mogu razderati kožu — te istovremeno odskoče 2–3 metra u stranu i nastave trčati do sigurne udaljenosti. Budući da trče do 55 km/h, slobodno zaboravite da biste ih mogli „čuvati" ili natjerivati psima ovčarima ili psima čuvarima stada. Ako pas pokuša potjerati alpaku, alpaka će ga odmah ispljuvati, ritnuti i krenuti na njega prednjim nogama — i svaki normalan pas se nakon toga povlači. Štoviše, alpake su izrazito teritorijalne životinje i ne podnose nijednu drugu vrstu na svojem pašnjaku.

Prehrana

Alpake su biljožderi: hrane se travama i sijenom te određenim smjesama miješanima isključivo za njihovu prehranu. Iz sijena pojedu samo listiće, a sijeno ne smije biti duže od maksimalno 30 centimetara. Kao i ostale deve, spadaju u nepreživače (iako preživaju), jer imaju složen želudac koji pomaže boljem probavljanju i iskorištavanju hrane. Jedu non-stop: tijekom noći se bude svaka 2 sata, jedu, obave nuždu i nastave spavati. Uglavnom spavaju s poluotvorenim očima, dok u rijetkim slučajevima stvarno zaspu.

Razmnožavanje

Razmnožavanje alpaka odvija se tijekom cijele godine, jer ženke mogu biti stalno spolno aktivne. Gravidnost traje 11–12 mjeseci, a ženka okoti uvijek samo jedno mladunče, koje u Peruu nazivaju cria. Tijekom prvog sata života cria mora prohodati i posisati kolostrum od majke.

Budući da ženke imaju vrlo male količine mlijeka, cria mora sisati svakih 1,5–2 sata tijekom dana i noći, prvih 7–8 mjeseci. Ako ženka odbije mladunče — i ako imate sreće da mladunče prihvati zamjensku dudicu — tih prvih 7–8 mjeseci vi ćete morati davati dudicu svakih sat i pol, dan i noć. Ako ne, mladunče će uginuti. Nakon tjedan-dva mladunče počinje grickati sijeno i travu, ali mlijeko je i dalje osnovna hrana; sisanje se nastavlja do godine dana starosti.

Spolnu zrelost ženke postižu nakon 2–3 godine, dok mužjaci prije treće godine života uglavnom ne uspijevaju napraviti potomstvo jer nisu spolno zreli.